понедељак, 10. децембар 2007.

Početak

Pošto ovo još nisam radio do sada, mislim na javno objavljivanje svojih razmišljanja, a odlučio sam da to ipak uradim, pretpostavljam da će početak izgledati traljav i nedefinisan. Nadam se da ću vremenom steći potrebno iskustvo i na taj način uobličiti ovaj dnevnik.
Namerno ne koristim reč "blog" jer iako još uvek ne postoji adekvatna reč na srpskom jeziku, smatram da je upotreba engleskih izraza za sve i svašta, pa čak i za one stvari za koje postoji naš izraz, loše rešenje. Pri tome naročito mislim na izraze "download-ovanje", "sejvovanje" i slične umotvorine.
Do sada sam svoje misli zapisivao i čuvao "samo za sebe", ali sam u brojnim razgovorima sa svojim poznanicima, prijateljima, kolegama, pa čak i forumašima na nekim od brojnih foruma na kojima sam učestvovao, zaključio kako je većina mojih stavova "drugačija" od većine, a opet da različitost ne proizilazi iz nekog ekstremnog pristupa ili radikalizma, već iz činjenice da posedujem neki osećaj za realnost koji je drugačiji od ostalih.
E, sada će se neko ko sve ovo pročita, ako se uopšte nađe takav, zapitati "pa dobro, šta je to što me izdvaja od ostalih, da bi nekome bilo zanimljivo da to čita ili eventulano komentariše..."

Kao prvo i najvažnije, ja nemam pojma da li će moji tekstovi uopšte nekome biti zanimljivi. Međutim, jedan moj prijatelj koji me poznaje već desetak godina mi je rekao nešto ovako (parafraziram): "Čoveče, ti si toliko stvari na neki način predvideo, toliko si puta bio u pravu da se ponekad pitam jesi li ti neki vidovnjak. Počni da zapisuješ svoje misli i stavove kako bi još neko bio svedok svega toga. Ja sada kada nekome ispričam kako si ti pre toliko i toliko godina rekao da će se ovo ili ono desiti, niko mi ne veruje. Naravno, da mi ne veruje kada to ne mogu dokazati..."
Upravo ovo je i bio razlog da započnem ovaj projekat. Da neko svedočanstvo o mojim mislima, idejama, stavovima postoji negde zapisano, kako bi se (ukoliko se pokaže da i dalje imam taj "dar") jednog dana moga pozvati na te reči i rečenice i možda dokazati da sam bio u pravu.

Naravno, ovo nije reklama za "agenciju za proricanje budućnosti" niti ja verujem u te mogućnosti, kao što ne verujem u bilo šta paranormalno. Moguće je da će se pokazati da sve što napišem neće imati nikakvu vrednost niti će se išta od onoga što napišem desiti, ali postoji jedna narodna poslovica koja otprilike kaže: "Ko zna za šta je to dobro..."
Eto toliko za ovaj put...

Нема коментара: